Ovih dana aktualizirala se priča o nikad saniranoj troski, preostaloj u Dugom Ratu nakon rušenja tvornice Dalmacija. Mnoštvo je nejasnoća zašto problem još nije riješen, no nije baš općepoznato ni o kakvoj se opasnosti po zdravlje Dugoraćana i njihovih gostiju radi. Pojasnimo i jednu i drugu dimenziju.

Krom 6 poznati je kancerogen koji se povezuje i s pojedinim autoimunim i neurološkim bolestima. Policiklički ugljikovodici imaju dokazano kancerogena i mutagena svojstva. Ministarstvo zaštite okoliša još je pred deset godina na području srušene tvornice Dalmacija u Dugom Ratu utvrdilo postojanje tih tvari u tonama troske koja pokriva 15.000 metara kvadratnih, no daljnja istraživanja nisu rađena, tako danas nema podataka ni o količinama niti o njihovom utjecaju na zdravlje onih koji u blizini žive.

Smješten na samoj obali, more ispire taj crni prah, a vjetar ga raznosi. Troska je pokrila morsko dno, a do kud je stigla nošena vjetrom nepoznato je. Sredinom dvijetisućitih tvrtka “Projekt Uvala” tamo je obećavala sanaciju, gradnju luksuznih turističkih sadržaja i čega sve ne, što je imalo rezultirati općim blagostanjem najkasnije do 2012. No, sanacija je uskoro prokazana kao eksploatacija, čiji rezultat je neprocjenjiva ekološka šteta. Ipak, danas ta tvrtka, iako nedvojbeno odgovorna za štetu, bez prihoda i zrela za stečaj, s vlasničkom strukturom koja javnosti nije poznata, od države planira kupiti ostatak zemljišta bivše tvornice, te ponovno priča o još većoj i boljoj sanaciji koja, evo, samo što nije.

No, to nije sve!

Država je tvrtki “Projekt Uvala”, kad je postalo jasno da od hotelskog kompleksa nema ništa, naložila sanaciju štete zbog ugroze zdravlja stanovništva. Nakon što je 2016. rok za to istekao, a ona nije izvršena, država je postala dužna sanirati prostor. No niti ona nije učinila ništa. Općina tada traži od države vlasništvo nad ostatkom zemljišta, kako bi sanaciju financirala iz fondova EU, kroz ITU mehanizam. Ta je opcija i danas otvorena, no pruži li Vlada “Projektu uvala” još jednu šansu da “sanira” devastiranu obalu takav plan otpada, pošto je tvrtka nesolventna i bilježi gubitke zbog čega ne može biti dio projekta financiranog sredstvima iz EU fondova.

Ali, ni to nije sve.

Da stvar bude bizarnija, čak i da se malo vjerojatan scenarij o čudesnoj sanaciji i gradnji obistini, mještani njime nisu oduševljeni. Tako golem resort u potpunosti bi “pojeo” naselje, dvojbeno je koliko bi stanovnici od njega imali koristi, a koliko štete, pošto će dodatnom prodajom zemljišta ogroman dio obalnog pojasa postati nedostupan i lišen javnih sadržaja.

Za kraj, prisjetimo se na tren i tvornice koja je bila na tome mjestu. Izgrađena 1913., proizvodila je karbid, cijanamid i vapno, a kasnije i ferosilicij, ferokrom, feromangan, sirovo željezo i tehničke plinove. Sedamdesetih godina proizvodila je ferolegure, osamdesetih se širila i prilagođavala potrebama svjetskog tržišta, pa su se tu proizvodili i spajali elektronski proizvodi. Bila je jedan od najvećih izvoznika u Jugoslaviji, s dobiti koja je znala biti veća od 40 miljuna dolara. Zapošljavala je 2000 radnika sa solidnim plaćama, koji su u neposrednoj blizini dobivali stanove. Tako je čitav Dugi Rat nastao kao tvorničko naselje. Urušavanje proizvodnih procesa je počelo devedesetih, a 2003., 110 godina nakon što je izgrađena, tvornica “Dalmacija” i fizički je srušena. Bila je, naime, kočnica razvoju turizma.

Leave a Reply