Rezultat višedesetljetnog izostanka planiranja razvoja jest da u Hrvatskoj danas dominiraju poslovi u djelatnostima koje ne zahtijevaju visoke stručne kvalifikacije. U takvim poslovima ponuda radnika je u pravilu veća od potražnje, što dovodi do stalnog pritiska na uvjete i cijenu rada.
Posljednjih su godina naše stope nezaposlenosti pale, ali ne isključivo zbog velikog rasta zaposlenosti, već i zbog toga što je mnogo ljudi iselilo iz Hrvatske u potrazi za kvalitetnijim ili bolje plaćenim poslom sa sigurnijim uvjetima.
Imamo stalno rastući broj outsidera na tržištu rada: nezaposlenih i privremeno zaposlenih koji rade na nesigurnim poslovima i nisu sindikalno organizirani ni zaštićeni. Po udjelu takvog rada pri samom smo vrhu EU.
Kako bismo zaustavili daljnju periferizaciju naše ekonomije i srozavanje uvjeta rada, trebamo uvesti ozbiljne intervencije u planiranje razvoja – industrijsku politiku, politiku istraživanja i razvoja te mjere usmjerene na tržište rada. Radimo na stvaranju pravedne zelene ekonomije otporne na poremećaje uzrokovane kapitalističkim ciklusima, pandemijama i posljedicama klimatskih promjena.
BORBA ZA RADNIČKA PRAVA POČINJE OSTVARIVANJEM UVJETA ZA KVALITETNE POSLOVE