Osim dramatičnog pada broja stanovnika, posljednji popis otkrio je među ostalim i u što se pretvorio Split, u kojemu danas službeno ima više od 17 tisuća praznih stanova, a krov nad glavom je cijenom nedostupan skoro svakome tko odluči živjeti u Splitu.
Kako? Tako što smo postali grad prepunjen apartmanima čiji vlasnici – riječima Gojka Berlengija – koriste privilegirani porez, konkuriraju vlasnicima hotela, i imaju vrlo kratku sezonu koja opterećuje funkcioniranje grada od prometa, preko vode i kanalizacije do zbrinjavanja otpada.
Premda zbog različitih načina reguliranja statusa stanova za iznajmljivanje u Hrvatskoj i drugim zemljama možemo imati rezerve prema usporedbama s brojem apartmana u raznim svjetskim gradovima, došlo je vrijeme za najefikasnije rješenje, ono na koje su prije nekoliko godina imali toliko primjedbi svi koji će se radije zaklinjati u kvazitržište: porez na nekretnine, preciznije porez na nekorištene nekretnine, ili nekretnine koje ne služe stanovanju.
Mi iz Možemo! nismo nikako odustali od programskog načela kojeg smo promovirali u kampanji, i za njega se zalažemo i kao dio većine u Gradskom vijeću: problem stanovanja i stambenog zbrinjavanja u Splitu, posebno mladih, može se riješiti jedino gradnjom gradskih stanova za najam. Ni POS, ni neregulirana gradnja stanova za ovakvo tržište ne mogu donijeti koristi kao ova strategija.Možemo imati stanogradnju na korist stanovnika Splita, a ne mešetara.