U trećem nastavku serije Možemo u đir, koji se zbog velikog zanimanja građana i epidemioloških mjera, održavao u dvije grupe, naizgled klasičnim turističkim obilaskom pokušali smo odgovoriti na pitanja “Čija je i za koga je stara gradska jezgra”. Član inicijativnog odbora splitske platforme Možemo! Ivica Profaca manirom turističkog vodiča (što i jest) ovoga puta nije pričao toliko o velikoj splitskoj povijesnoj baštini, nego o sadašnjosti najvrijednijeg dijela Splita, i posebno o njegovoj budućnosti.
Đir je utemeljen na istraživanju koliko je lokacija – posebno stambenih prostora – dosad ponuđeno na prvokup gradu Splitu, i to samo u A zoni zaštite. Pokazalo se da ih je samo u posljednjih deset godina bilo oko stotinu, što znači da ih je toliko ne samo vjerojatno promijenilo vlasnika, nego po svemu sudeći i namjenu, od stanova za žitelje gradske jezgre najvećim su dijelom pretvoreni u apartmane. Naravno, dovoljno smo trezveni da ne tražimo da bi grad morao otkupljivati sve ponuđene nekretnine jer gradski proračun ni puno bogatijih gradova to ne bi izdržao, a s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu ne želimo ni zabraniti promet nekretninama. Ono što jest problem pretvaranje je jezgre u područje špekulacije i isključivo biznisa, a ne stanovanja. Za gradsku jezgru ne može se više govoriti kao o području koje je izloženo turizmu, nego se sve više događa da je u toj zoni praktički onemogućeno bilo što drugo. Sve je više i slučajeva kad nekretnine više čak ne bivaju prenamijenjene za turističku eksploataciju, već postaju poput dionica, namijenjene samo preprodaji na tržištu bez konkretnih planova ni za stanovanje ni za pretvaranje u apartmane. COVID je dodatno razotkrio ove procese, pretvorivši centar grada skoro u grad duhova. Kakva je budućnost? Baš bi iskustva iz pandemije mogla biti polazna točka promjene, kakve je još 2017. poduzeo primjerice Amsterdam zabranivši otvaranje novih poslova (lokala, trgovina…) namijenjenih isključivo turizmu.
