Druga lokacija u seriji organiziranih tematskih vođenja po splitskim kvartovima “Možemo u đir“, bila je Kopilica. Premda bliža centru nego, recimo, Brda, Pujanke, Visoka… Kopilica je godinama bila izbrisana iz kolektivnog poimanja grada, važna samo malobrojnima koji tu žive, i još malobrojnijima zaposlenima u tvrtkama koje su preživjele na tome području. Kako smo pokazali na našem Điru, kojega je ovoga puta vodila Mariana Bucat uz asistenciju nekoliko drugih članova lokalne grupe Možemo! i stanovnika Kopilice, riječ je o pravom prostornom blagu, površini od skoro pola milijuna kvadratnih metara. Kopilica je obuhvaćena famoznim Masterplanom, kojem je glavna svrha “oslobađanje” za još turizma i ugostiteljstva, ali bez uzimanja u obzir nekih od glavnih potencijalnih kvaliteta Kopilice, primjerice prilike za ozelenjivanje i rekonstrukciju postojećeg stanovanja. Također, Kopilica bi bila prva na udaru u slučaju gradnje planiranih naftnih terminala u Sjevernoj luci. Veliki problem Kopilice su i neriješeni imovinskopravni odnosi, jer je primjerice u zemljišniku ranžirni kolodvor upisan kao “općenarodna imovina”, s pravom korištenja na Hrvatskim željeznicama. Zanimljivo, i jedno i drugo zapravo više ne postoji, pa po zemljišnim knjigama nitko nema pravo raspolaganja površinom četiri puta većom od Dioklecijanove palače. To otežava i položaj stanara, bilo da su najmoprimci ili vlasnici kuća, koji tamo borave i više od trideset godina bez rješavanja statusa.
Predstavnik stanara Kopilice i voditelj stranice “Kopilica live” Tonči Grozdanić kazao je da su privremeno uspjeli zaustaviti gradnju privremenog autobusnog kolodvora, a sada su se okrenuli borbi za stanovnike. Dr. Višnja Kukoč, pak, smatra da je – u kombinaciji sa Stinicama – riječ o izuzetno dobroj lokaciji s mnoštvom mogućnosti za stanovnike, a njezin dio su i stručni studiji Sveučilišta u Splitu s tisućama studenata, pa bi ta činjenica mogla biti dobra polazna točka za razvoj.
