Možemo! se od početaka svog djelovanja bavi borbom protiv uzurpacije i zloupotrebe javnog prostora, a uvala Vruja jedan je od najeklatantnijih primjera koliko se uzurpatori mogu osiliti kad imaju političko pokroviteljstvo. Zbog toga smo sudjelovali na prosvjedu nazvanom Festival bespravne gradnje i devastacije prirode, želeći pokazati da ima nas koji nećemo pokleknuti pred bezobrazlukom kradljivaca javnog prostora i licemjerjem njihovih političkih pokrovitelja.
Povodom vijesti da je dio bespravnih građevina u uvali Vruja, koje su imale nalog za uklanjanje, u međuvremenu legaliziran, vrijedi podsjetiti na činjenice koje je na prosvjedu iznijela urbanistica Jelena Borota:
Uvala Vruja i prijevoj Dupci višestruko su zaštićeni. Zaštićeni su kao ekološke mreže (područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove), kao geološki i paleontološki spomenik prirode, kao značajni krajobraz, te kao vodozaštitno područje, a na tom se području nalazi i pretpovijesna gomila Vrulja – Dovan.
U raspravu se osebujno uključio i Predsjednik Republike Hrvatske primjedbom da u Dalmaciji “i budale djeluju bistro” (eto nam slogana Turističke zajednice – “Dalmacija! Gdje i budale djeluju bistro!”), pa ne smijemo zaboraviti da su uz samu vanjsku granicu zaštićenog područja planirane dvije površine građevinskih područja izvan naselja za izdvojene namjene. Na prijevoju Dupci planirana je golema športsko rekreacijska zona od skoro 17 hektara, a na samom rtu Pelegrin prema Brelima ugostiteljsko turistička zona (čitaj: hoteli i prateći sadržaji) na više od 8 hektara.
Takvo planiranje ne sagledava prirodni fenomen Vruje kao cjelinu, i nije održivo, pogotovo ne u zemlji čije se gospodarstvo oslanja gotovo isključivo na turizam, a taj turizam na prostor i netaknutu prirodu kao resurs. Na primjeru Vruje vidimo kako se zaštita svodi na puku formalnost koja ne štiti prostor čak ni od direktne devastacije ilegalnom izgradnjom, a kako će tek onda štititi od one planirane?