Na nedavno aktiviranoj Facebook stranici koordinatorice lokalne grupe Možemo! u Splitu Tamare Visković objavljeni su izvatci iz njezinog svojedobnog intervjua za Globus. Prenosimo najvažnije:
- Po vama, što treba napraviti Možemo! kako bi se proširilo po Hrvatskoj, i koji su dometi zeleno-lijeve platforme u našoj državi?
- Sa neke pragmatične strane gledano, kriza konformističkih lijevih opcija svugdje, ne samo u Hrvatskoj, otvara prostor drugačije koncipiranim lijevim strankama, ali političke, socijalne i kulturne mikroklime su moćna stvar, i ono što funkcionira u Zagrebu nipošto se ne mora pokazati pametnim potezom u nekoj drugoj sredini. Zagreb spominjem zato jer je Možemo! tamo postepeno odrastalo sinergijom prirodnog razvoja građanskih inicijativa i političke promišljenosti, dok prelaskom osnovne ideje u druge sredine treba biti pažljiv da se očuva izvorni politički i svjetonazorski kapital platforme, a da se istovremeno obuhvaćaju nove, lokalne teme i ljudi. Ako je naš cilj da mijenjamo paradigmu političkog djelovanja, onda je kod širenja najvažnija ustrajnost u emancipiranju tog drugačijeg pristupa. Važno je da ljudi razumiju da nisu tu zato da bi nekom svom predstavniku omogućili politički proboj, već da su dio kolektivnog poduhvata kojemu kratkoročni učinci – kampanja ili broj članova – nisu cilj, nego sredstvo. Utoliko Možemo! ne poznaje kategoriju pasivnog članstva, već se zahtijev za učlanjenje može (ali i ne mora) ispuniti tek nakon 6 mjeseci djelovanja u lokalnoj grupi, ali isto tako, ne postavljamo uvjet članstva kad je u pitanju sudjelovanje u aktivnostima grupe. Smatram da je to jako važno, jer ljudi kod nas sa dobrim razlogom politiku smatraju odbojnom i gotovo će sa ponosom izjaviti „Mene ti politika ne zanima“, „Sve ti je to isto“… To duboko nepovjerenje u mogućnost promjene kroz političko djelovanje je nešto s čime se teže izboriti nego i sa jednom drugom preprekom, i davanje mogućnosti ljudima da djeluju u skladu sa svojim interesima i mogućnostima, bez drugih uvjeta osim razumijevanja i poštivanja ciljeva toga poduhvata, i drugarskog odnosa prema ostatku kolektiva, je ključno za širenje.
- Ima li prostora za veći rast na prostoru Dalmacije, gdje dominiraju HDZ i desnica? Tko je vaša potencijalna publika?
- Istina je da se lijeve stranke često u javnom diskursu etiketiraju kao komunističke, ekstremne, radikalne, ne bi da svi u šupama molotovljeve koktele spravljamo, ali s obzirom na smijer iz kojeg takve kvalifikacije dolaze, pitanje je čine li nam štetu. Dapače, takvo blebetanje je koji put dobar motivacijski momenat. Naši potencijalni članovi i glasači – bježim od riječi publika, jer ona aludira na nekakav izvedbeni momenat u kojemu postoje jasno razgraničene uloge aktivnog izvođača i pasivnog promatrača – su ljudi koji su se na lokalnoj razini voljni angažirati na rješavanju konkretnih životnih problema kroz načela zaštite javnih dobara, javnih usluga i prostora, ekološke održivosti i ljudskih prava, ljudi koji su svjesni svijeta van katastarskih granica svoje kuće ili grada, i činjenice da je samo mijenjanjem postojećeg društvenog uređenja moguće osigurati budućnost ne samo za svoju djecu, već za ikoga igdje. Split ima kontinuitet podrške strankama ljevice i centra, ali nije baš imao sreće s njima. I danas, kada gledamo Gradsko vijeće Splita, vidimo koliko se energije troši na durenje uvrijeđenih mladenki, na unutrašnje raskole, na akutne napadaje rješavanja pojedinačnih problema, na očajničko privlačenje pažnje, a koliko malo na promišljanje budućnosti, na sustavne i dugoročne promjene.
- Kako vi iz Splita gledate na događaje u Zagrebu, i probleme s kojima se susreću gradonačelnik Tomašević i njegovi suradnici?
- To da će upast u „vriću brokava“, je bilo jasno od početka, i jasno je da će se ta situacija do neke mjere preliti i na druge sredine. Osobno imam veliko povjerenje u njihovo bazično poštenje, sposobnost i ustrajnost, a punti se ionako zbrajaju na kraju. Dinamika koja postoji između Možemo! u parlamentu, vođenja Zagreba, i lokalnih grupa je složena. To se posebno odnosi na Split, gdje treba uvažiti činjenicu da postoji opravdano podozrenje prema patronizirajućoj ulozi Zagreba, i da je ovdje, više nego drugdje, potrebno u prvi plan izbaciti načela ravnopravnosti i uključivosti. Možemo! je tog problema svjesno, i to se vidi iz same činjenice da u ovom trenutku, u upravljačkim tijelima stranke, djeluje više ljudi iz drugih gradova nego iz Zagreba, i da je takav sustav, koji onemogućava teritorijalnu koncentraciju upravljanja, dio statuta stranke.