Marin Prvan iz splitske grupe Platforme Možemo! i naš kandidat na izborima za Gradsko vijeće Splita sudjelovao je u Zagrebu na konferenciji za medije naše platforme o eksploataciji pomorskog dobra kroz sustav koncesija koje vrlo često pogoduju isključivo interesu investitora i s njima povezanim osobama na vlasti, a na štetu javnog interesa građana. Uz Marina, govorila je saborska zastupnica Sandra Benčić, te naši kandidati na lokalnim izborima Nebojša Zelič (kandidat Možemo! za gradonačelnika Rijeke), Dušica Radojčić (kandidatkinja za gradonačelnicu Pule) i Marko Giljača (kandidat koalicije Srđ je grad – Možemo! – Nova ljevica za dubrovačko-neretvanskog župana).
Marin je naveo da Split ima najdužu obalnu crtu od svih jadranskih gradova, pa – zbog činjenice da pomorskim dobrom upravlja županija – zapravo ne upravlja važnim dijelom svoga teritorija, osim tamo gdje je grad nositelj koncesije. Nažalost, interesi jedinica lokalne samouprave i županija vrlo često su u koliziji, a za devastaciju pomorskog dobra odgovorni su i jedni i drugi, najčešće time što bespravni graditelji koriste čest nedostatak prostorno-planske dokumentacije. Drugi problem je sporo određivanje granica pomorskog dobra, u Splitsko-dalmatinskoj županiji to je napravljeno na manje od 20 posto ukupne obale.
Govoreći o splitskim primjerima problema s pomorskim dobrom, Marin je naveo Žnjan, kao jedan od najvećih gradskih prostornih resursa. No, da bi grad mogao upravljati tim prostorom morao je osnovati novu gradsku tvrtku koja sad mora proći kroz proces dobijanja koncesije. No, i to je bolje od nekih drugih predlaganih rješenja poput davanja mini-koncesija tvrtkama, posebno onima koje su imale bespravne ugostiteljske objekte na tom prostoru. Jedino gradsko upravljanje, uz nadzor nad upravljanjem, može jamčiti da će taj prostor doista biti uređen kao javni, rekao je naš član. Tu je, potom, Zapadna obala kao posebno bizaran primjer. Ova šetnica uređena je novcem iz namjenskih sredstava za sanaciju odlagališta otpada Karepovac, i to mimo pobjedničkog projekta, a sada je grad zapravo bespravno koristi kao privezište jahti, jer županija nikad nije taj prostor odredila kao luku nautičkog turizma. Gradska tvrtka Splitska obala ima koncesiju za šetnicu i iznajmljivanje ugostiteljskih objekata, ali istodobno tamo bespravno a nesmetano naplaćuje privezivanje jahti te opskrbu strujom i vodom, vodeći to kao prihod tvrtke.
Treći važan splitski primjer su Bačvice, plaža na kojoj koncesiju ima tvrtka kojoj su suvlasnici Grad i Konstruktor. Zbog niza nezakonitosti i nepravilnosti, posebno kod pretjeranog širenja ugostiteljskih objekata, prijeti im oduzimanje koncesije. Na koncu, Marjan. U tamošnjoj uvali Bene županijsku koncesiju na plaži i ugostiteljskim sadržajima ima tvrtka sina predsjednika Županijske skupštine Petroslava Sapunara, inače zeta Željka Keruma i viđenog člana njegovog HGS-a. Tamošnji bespravno prošireni objekt tek je prije mjesec dana doveden u legalne gabarite, i to zbog odluke Ravnateljstva civilne zaštite da mogu otvoriti isključivo restorani sa terasom bez pregrada, rekao je Marin, dodajući da se o tom i drugim prostorima građane Splita ne pita jer privatni interes HDZ-a i Keruma u Splitu su iznad svega. Ipak, naš predstavnik na “pressici” pohvalio je županijski projekt Pomorsko dobro je naše dobro, uz oprez zbog toga što to tijelo vodi koalicija HDZ-a i HGS-a, izgrađena na privatnim interesima.
Sandra Benčić, saborska zastupnica, istaknula je da se na pomorsko dobro u Hrvatskoj gleda isključivo eksploatacijski s aspekta maksimizacije gospodarskog iskorištavanja obale, te s aspekta interesa investitora koji su često odabrani na osnovu povezanosti s političkom strankom. Javni interes građana, pa čak i financijski interes države su tu zanemarivi. Konkretno za posljednju godinu za koju je prihvaćeno izvješće o izvršenju plana koncesija, ukupni prihodi države, općina i županija za koncesije na pomorskom dobru su iznosili svega 109.305.772,37 kuna, od čega su sve županije koje imaju pomorsko dobro zaradile samo 36.435.210,78 a sve općine ukupno 36.435.350,81. Radi se o zanemarivim prihodima s jedne strane, a vrlo često ogromnoj šteti po javni interes, okoliš i građane.
Nebojša Zelič istaknuo je da je u Rijeci nedavno zatvoren natječaj za dodjelu koncesije za luku nautičkog turizma Porto Baroš.
“Samo po sebi to nije sporno, ali se protivimo da natječajna dokumentacija daje mogućnost proširenja koncesije na prostor cijele Rive u centru grada i na popularni Molo Longo bez dodatnog natječaja. To je protivno javnom interesu građanki i građana Rijeke jer će im se vjerojatno oduzeti jedini prilaz moru koji imaju u centru grada. Naš je drugi zahtjev revizija cjelokupnog lučkog područja u Rijeci, i da se sva ona područja koja nisu u funkciji lučke djelatnosti prenesu na upravljanje gradskim vlastima.”
Marko Giljača naveo je da probleme s koncesijama na jugu Hrvatske građani najviše osjećaju kroz nedostatak vezova za njihove barke i brodove i nezakonite pokušaje ograničenja pristupa građana javnom pomorskom dobru na koncesioniranim područjima, koji svakog ljeta uzburkaju javnost. Samo u Dubrovniku na listi za čekanje na vez je preko 750 građana, od čega je najstariji upis iz 2004. godine, pojašnjava Giljača:
“Drugi problemi se svakog ljeta ponavljaju na plažama gdje koncesionari i kupači povremeno dolaze u sukobe zbog pokušaja ograničavanja pristupa plažama. I svake godine ispočetka, nekome prekipi, zove medije, pa onda tek nakon pritiska javnosti slijedi reakcija nadležnih.”
Dušica Radojčić kao primjer je navela koncesije na pomorskom dobru do 20 godina koje dodjeljuju županije i gradovi, čak i za banalne sadržaje, a bez zakonom propisanog javnog savjetovanja. I najomiljenije pulske plaže na meti su IDS-ove vlasti koja želi njihovu privatizaciju putem neopravdano dugih koncesija bez analize učinaka davanja koncesija odnosno bez obrazloženja javne koristi za taj plan, rekla je Radojčić.