Vijest da ove godine za zastavu duginih boja neće biti mjesta na štandarcu na Narodnom trgu nije dobra, ali na žalost nije ni neočekivana. Ono što nas je istinski razočaralo su stavovi tipa „Neš ti, to je samo zastava“. Pa evo… ko je propustio gradivo…
Krenimo od osnova: Niti jedan simbol nikad nije „samo simbol“, pa tako niti zastava nije „samo zastava“ i nije svejedno gdje je smještena, na koji način, u kojoj prigodi i u kojem okruženju, ili daprostite – kontekstu. Kad se na štandarac, visoko ideološki objekt per se, svojedobno izvjesila narodnjačka zastava iz 19. stoljeća, bila je to jasna politička poruka jedne konzervativne vlasti o svojem sustavu vrijednosti, svojim ambicijama, pa i frustracijama. Kada je, prije toga, grad Split dozvolio da se na dan održavanja Pridea na štandarcu zavijori zastava duginih boja, poslao je poruku bezuvjetne podrške ciljevima Pridea, ali u lokalnom kontekstu jednu još i važniju: poručio je rulji koja je naočigled policije kamenovala, vrijeđala i fizički napadala sudionike Pridea godinu ranije da ne računa na nju. Bio je to simbolički uzdignuti srednji prst Grada Splita u smjeru nasilja i šovinizma.
U trenutku kada zastavu sa te nazovi službene lokacije Grada dislociramo na neko marginalnije, „neslužbeno“ mjesto, itekako šaljemo poruku. Ta poruka je jedno veliko ALI. Znate ono “Nisam protiv, ALI”, “Nisam ti ja homofob, ali”, “nismo rasisti, ali”, “oprosti, ali”… A “ali”, pogodili ste, nikad nije samo ali.
Pride nije samo parada. U društvu, a mogli bismo slobodno reći i svijetu, u kojem je različitost od većine generalno slabo prihvaćena, pa i opasna, te se tek velikodušno “tolerira” unutar “svoja četiri zida”, parada je način da se osvoji prostor slobode i javne prisutnosti koji je uskraćen nekoj skupini, u ovom slučaju LGBTQ, i da se fizički demonstrira svoje ravnopravno postojanje. Da se pobornicima “četiri zida” jasno poruči da je problem njihov, i da su zidovi samo na njihovoj strani. Da se osobe koje pate zbog straha od odbacivanja i maltretiranja u obitelji, u radnoj i životnoj sredini (pokušaji samoubojstva pet puta su češći kod mladih LGBTIQ osoba) ohrabre i vide da postoje i oni koji im pružaju potporu.
Također, Pride je, po izvještaju Amnesty Internationala, važan zbog ovih pet stvari:
1. Zato jer je nasilje protiv LGBTQ zajednice rašireno, svakodnevno a u nekom zemljama i institucionalizirano
2. Zato jer ima značajan utjecaj na pozitivne promjene u zakonima i praksama državnih tijela
3. Zato jer stečena prava nikada ne možemo uzeti zdravo za gotovo
4. Zato jer pozitivno utječe na stavove ljudi u sredini u kojoj se održava
5. Zato jer je osnažujuć za LGBTQ zajednicu.
Zato dođite na Pride, ako je moguće, bez “ali”